Kreativci

za kreativce do 18. godine starosti

Autoportret ili malo drugačiji “selfie”

Nastavnici Katedre za fotografiju na Odsjeku snimanja Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu doc.art. Jelena Blagović Pavičić, izv.prof.art. Darije Petković i pred. Iva Prosoli, nakon zajedničkog pregleda prijavljenih radova na natječaj za mlade kreativce pod nazivom “Autoportret ili malo drugačiji selfie“, nagradili su 3 prijavljene serije fotografija.

Autori nagrađenih fotografija su Ivor Lapić (16 g), Magdalena Janđel (17 g) i Mia Parmak (14 g), a pohvale za ideju dobili su Melissa Drobić (10 g), Patricija Flikač (16 g), Lidija Peršin (16 g) i Lucija Strugar (17 g).

Ivor Lapić je u nizu 3 fotografije na iznimno likovan i pročišćen način prikazao sekvencu urbanog pejzaža, birajući motive u kojima se ocrtava njegov autorski pristup fotografiji, pritom naglašavajući da neprekidno gleda, traži motive i pronalazi ih tamo gdje, na prvi pogled, nema ničega. Ivorov pogled je njegov autoportet, što uspješno prenosi fotografijama.

Magdalena Janđel zanimljivo kombinira likovne tehnike, koristeći tempere u boji na bijeloj podlozi kao motiv za fotografije koje su odraz njenih emocija. Posebno se ističe čistoća fotografskog kadra koji je promišljen i efektan. Magdaleni boje predstavljaju njezin autoportet i to uspješno vizualizira putem fotografija i opisuje u tekstu.

Mia Parmak je vlastiti autoportet odlučila prikazati kroz dinamične kadrove klavira i usprkos vrlo grafičkom motivu crno bijelih tipki i nota, izvrsno putem fotografija prenijeti veselje koje osjeća dok svira i ispričati priču o sebi.

Čestitke od srca svim nagrađenim i pohvaljenim mladim kreativcima!

doc. art. Jelena Blagović Pavičić

Nagrade smo dodijelili 18. svibnja u Galeriji ULUPUH:

Na natječaj su nam pristigli zanimljivi radovi autora svih uzrasta  – sve ih objavljujemo u nastavku:

Doroteja Višak (18), Zagreb: “Svako djelo je slika njegova autora.” Jedno sam veliko dijete koje uživa u suncu, cvijeću i bubamarama. Volim detalje, makar ponekad i nisu privlačni. “Savršenost nije sitnica, ali se sastoji od sitnica”, kaže moja baka.

Magdalena Janđel (17), Veliko Trgovišće: S ove četiri fotografije željela sam prikazati vlastite mane uz pomoću tempera koje sam upotrijebila na umjetnički način. Na prvoj fotografiji, nalaze se krivudave crvene linije koje predstavljaju moju agresivnost i ljutnju. Na drugoj fotografiji koristila sam plavu liniju koja predstavlja tugu i očaj, treću fotografiju poprskala sam crnom bojom kako bih time prikazala mrak i kaos. Na posljednjoj, četvrtoj, fotografiji koristila sam vlastiti otisak prsta u zelenoj boji, što predstavljaju moju glad za emocijama. Koristila sam bijelu podlogu kako bih naglasila samoću i nevidljivost koja je metaforički u pozadini svih navedenih emocija.

Melissa Drobić (10), Zagreb:  Prva je slika moje i bratove sobe. Imamo jedan krevet na izvlačenje i razno raznih vrsta plišanaca, jedan radni ili pisaći stol te nekoliko ormarića s lego kockama. Odabrala sam ovaj motiv jer nekako u toj sobi provodim najviše vremena. Druga je slika mog dnevnog boravka. Tamo provodim vrijeme sjedeći na velikom smeđem kauču gledajući s 3D naočalama svoj TV. Tamo se nalaze 2 prozora, nekoliko poličara te stol na kotače iz Ikea dućana. O pa da, imamo i Playstation 4! I treća ali ne i manje važna je slika mog balkona. Tamo po zimi radim snjegoviće, a ljeti kupam u bazenu svoju malu sestričnu što je, ako niste znali, jako fora. Tamo volim raditi puno stvari, da naglasim fora stvari i igrati se.

Doris Hunjek (15), Zagreb, OŠ Stenjevec (mentorica Vladimira Bošnjak): Ako mislite da je trening težak, pokušajte izgubiti. Odbojka je dio mene kojeg mi nitko nikad neće oduzeti.

Mia Parmak (14), Zagreb, OŠ Stenjevec (mentorica Vladimira Bošnjak): Glazba govori što ne mogu izraziti, smiruje mi um i ispunjava mi dušu. Crna i bijela se čine šarene kada se nalaze na pravoj fotografiji. Tipke klavira su crno-bijele, ali u mojim mislima te dvije obične, dosadne boje zvuče kao milijun drugih boja  i stvaraju šarenu harmoniju različitih zvukova. Dovoljne su mi samo te dvije, jednostavne boje da otključam nove melodije i čarobne tonove mog svijeta.

Ivor Lapić (16), Zagreb: Tražim, gledam – očima… Požalim što nemam uvijek fotoaparat uz sebe. Ugh…da bar mogu fotografirati očima… No kada ga imam, vidim nešto, ali u onom gdje ničega nema.

Lea Biankini (18), Zagreb: Mislim da me ove tri fotografije dobro predstavljaju zato što prenose emocije koje su često prisutne u mome životu. Bilo da je to samoća, nostalgija ili razmišljanje o budućnosti koje često donosi određenu dozu straha, svaka ih fotografija vjerodostojno prikazuje. Osim toga odabrane fotografije stvaraju ugođaje u kojima nerijetko pišem svoju poeziju, a kao i fotografija, ona je veliki dio mog identiteta. Zbog česte preokupacije s prolaznošću vremena znam se izgubiti u nostalgiji te me obuzme tuga kada pomislim na sve trenutke koji su zauvijek ostavljeni u prošlosti, no ove fotografije koje su fizički dokazi mojih osjećaja uvijek mi daju utjehu.

Lidija Peršin (16), Bistra, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb: Umjetnost je ono što osjećamo vizualno, auditivno ili taktilno. U nama budi osjećaje i često na nas djeluje na neočekivan način. Glazba, fotografija i crtanje su svima dobro poznate vrste koje nam čine život nešto ljepšim.

Lucija Strugar (17), Krušljevo Selo: Fotografije prikazuju moja četiri zida, moju sobu. U njoj sam cjelovita, opuštena i sigurna. Ona je ja. Zidovi prikazuju moju kreativnost, želju za nečim novim i nepoznatim zato što sam ih samostalno obojala, ali isto tako boje čine moje unutarnje stanje koje je katkad bijelo i spokojno, a katkad sivo i nemirno. Motivi uz zidove dopunjuju moju sliku, moju osobnost. Zavjesa je moj život protkan radom, nježnost, predanost i protekcionizam te vedar pogled kroz prozor života. Moj život bio bi prazan da nema moje obitelji, ona mi je glavna vodilja kroz život te ih uvijek držim u okviru svog života. Moja brižnost, ljubav, osjećajnost i privrženost nalazi se u okvirima zajedno sa njihovim fotografijama. Nitko nije savršen pa tako ni ja, a najveća mana mi je što brzo izgubim strpljenje, planem, kao struja koju se ne može kontrolirati. U nekim trenucima se ponašam kao da sam stavila prste u utičnicu i čekam nekoga da me spasi jer sama si ne mogu pomoći. Dijete će uvijek živjeti u meni koje mi pomaže u preživljavanju sivih trenutaka. Plišane igračke su uvijek uz mene te čine moju zaigranost i znatiželju. Trenutke koje provodim unutar tih zidova sa svojom obitelji svakodnevno me nadopunjuju i čine sretnom.

Martina Cerovečki (16), Zagreb: Prva fotografija prikazuje pogled s mog prozora u pozadini, a u prvom planu je crno-bijeli leptir kojeg crtam kada mi je dosadno. Crno-bijelog leptira smatram svojim zaštitnim znakom. Ne sjećam se kada sam ga prvi put nacrtala. Moje bilježnice iz nekih predmeta često znaju biti pune leptira. Žive leptire baš ne volim čak se nekih i bojim. Druga fotografija prikazuje uokvirenu razglednicu koju sam kupila u Solisovoj galeriji u Cresu. Razglednica prikazuje tipično Solisovo djelo. Okvir mi je kupila moja teta u Danskoj. Solis mi je jedan od najdražih slikara zato što na svojim slikama prikazuje mjesto u kojem ja ljetujem, mjesto gdje za mene nestaju sve brige, a vrijeme ne postoji. Treća fotografija je snimljena u Maksimiru kod prvog jezera. Na drvenom molu je moja prijateljica iz osnovne škole koja je jako maštovita i puna čudnih i zabavnih ideja te moj pas – on je čistokrvni pas tartufar, posebna talijanska vrsta psa, prvo uzgajana za lov na patke, a poslije upotrebljavana kao pas tragač za posebnu vrstu gljiva tartufe. Slikala sam ih pored vode jer su oboje nepredvidljivi i razigrani poput vode.

Tea Hruškar (12), Zagreb: Zašto ova slika? Ova slika predstavlja život, barem meni. Ovaj veliki cvijet pokazuje kako se mi povezujemo jer da nema ove crne linije to bi bila samo hrpa šara na papiru. Upitnici predstavljaju neznanje u životu i onaj dan kada napokon upoznamo svijet. Čaša nam pokazuje da i jedna kap može preliti čašu, a to predstavlja neslogu među nama. Strelice pokazuju ponuđene puteve u našem životu ali znamo da ćemo uvijek odabrati onaj pravi za sebe. I napokon cvijet koji viri iz okvira crne linije pokazuje kako jedna misao može izaći iz okvira i nadahnuti naš svijet mašte…

Ana Stanković (16), Zagreb, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna: Motiv na prvoj fotografiji sam izabrala jer izgleda skladno i uredno iako nije. Ima puno toga na fotografiji. Podsjeća me na moje misli kojih ima na pretek, a izvana se to ne vidi. Za drugi motiv sam izabrala ribu jer sam u horoskopskom podznaku Riba, pa ima veliki utjecaj na mene. Ja sam dijete koje je svoj cijeli život provelo u vodi. Treći motiv je cvijetić koji se može primjetiti samo ako se zagleda u drvo. Opisuje me jer je nježan i krhak isto kao i ja.

Borna Tödtling (16), Zagreb, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna: Mene oblaci čine smirenim i bude u meni strast za fotografiranjem. Ja mislim da su oblaci nevjerojatni za fotografiranje jer se mogu pretvoriti u oblik bilo kojeg drugog motiva. Što vi mislite o oblacima?

Dominik Stanko (16), Zagreb, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna: Ovim fotografijama sam pokušao prikazati svoju ljubav prema povijesti tako što sam modelu stavio masku koja me podsjeća na mračno doba, te svoju osobnost koja je čudna i jedinstvena.

Elena Šimunić (16), Zagreb, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna: Fotografijama sam pokušala prikazati stvari koje volim i koje me opisuju. Ljubav prema čitanju, crtanju i fotografiranju, te sam na svaku stvar postavila prsten koji mi je djed dao prije smrti i kojeg rijetko kada skidam.

Filip Žalac (17), Zagreb, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna: Mirna sam osoba koja voli pejzaž, ali jedna iskra je potrebna da eksplodiram kao bomba. Donio sam veliku odluku da prestanem pušiti i da se promijenim na bolje.

Karlo Drobnjak (17), Zagreb, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna: Ja sam poput mora; volim putovat u svjetove nove, ostvarivati postupno svoje velike snove. Moje povjerenje kad posadiš, poput palme godinama gradiš. Ističem se uvijek poput limuna u čaši, nekom ugodan a nekog plaši.

 Karlo Stanko (16), Zagreb, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna: Prvom fotografijom prikazujem osobu koja me najbolje opisuje, mog brata. On je sa mnom cijeli život, sve smo prolazili zajedno, uvijek je uz mene i uvijek će biti. Volim svoju obitelj najviše na svijetu i drugom fotografijom prikazujem jedan od mojih najdražih trenutaka sa djedom. Imam veliku strast za tehnologijom, dobrom knjigom i naravno  fotografijom, pa sam sve te elemente spojio u kompoziciju na trećoj fotografiji.

Kiara Novina (16), Zagreb, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna: Čitanje, kuhanje i sviranje. Ove tri stvari najbolje opisuju mene i moje životne navike koje me najviše vesele.

Monika Miloševski (17), Sveta Nedelja, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna:  Oduvijek sam željela „poletjeti“ i ostaviti „trag“ na Zemlji, sudjelovati u umjetnosti i stvaranju koje može promijeniti svijet, no ponekad, kada sjena skepticizma i pesimizma padne na mene, taj san čini se jako daleko.

Patricija Flikač (16), Sveti Ivan Zelina, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna: Glazba je sastavni dio života svakog živog bića. Ona je posebna vrsta umjetnosti koja putuje kroz uši, ravno do srca i čini naš život boljim.

 


Natječaj za mlade uz izložbu fotografija studenata Akademije dramske umjetnosti “Nova imena” u Galeriji ULUPUH

Što je autoportret?

Autoportret je prikaz vlastitog lika i može se realizirati u različitim likovnim i vizualnim medijima – slici, fotografiji, skulpturi, filmu… Od antičkih vremena umjetnici su prikazujući sebe davali vlastito viđenje svoje osobnosti, ali i šire promišljali život i/ili svoj položaj u društvu.

Rembrandt van Rijn, Autoportret, 1659., ulje na platnu, National Gallery of Art, Washington

Autoportret danas = selfie?

U današnje doba gotovo svi svakodnevno bilježimo svoj lik u različitim situacijama – u školi, na putu, na izletu, na rođendanima i proslavama… Takve fotografije gotovo uvijek fotografiramo pomoću aparata koji se nalaze u mobilnim telefonima i popularno ih nazivamo selfijima.

Riječ “selfie” dolazi od engleske riječi “self-portrait”, što u prijevodu na hrvatski jezik znači autoportret.

No, jesu li takve fotografije, najčešće snimljene pametnim telefonima, autoportreti? Jesu, ako njima svjesno nastojimo izraziti nešto o sebi.

 

Što je tvoj zadatak?

Evo jednog fotografskog izazova: snimi „selfie“ ali bez tvog lika na fotografiji.

Nemoguće?

Sigurno postoje mjesta na kojima voliš boraviti, predmeti uz koje te vežu posebne uspomene. Možda je to tvoja soba u kojoj svakodnevno boraviš i koju si možda uredio ili uredila na svoj način, tvoj radni stol, ili neke od tvojih igrački, najdraža hrana ili možda nešto sasvim drugačije. Ono što je bitno je prikazati što te sve može opisati kao osobu i čini tvoj „selfie“, a da nema tvog lika na toj fotografiji.

Zadatak je da tu priču o sebi ispričaš kroz 3 do 5 povezanih fotografija. Možeš ih snimiti fotoaparatom ili mobitelom, kako god želiš. Uz fotografije nam pošalji kratki tekst o tome što je na njima i zašto si odabrao ili odabrala baš taj motiv. Cijenit ćemo ako ćeš pri tom paziti na osvjetljenje, kadar i kut snimanja – da i na taj način izraziš svoj odnos prema fotografiranom motivu.

Kao primjere pogledaj neke fotografije studenata Odsjeka snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, koje će biti izložene na izložbi “Nova imena” u Galeriji ULUPUH u Tkalčićevoj 14 u Zagreb, od 9. do 19. svibnja ove godine.

Hanna Kunić: Namjera mi je bila konstruirati male ‘svjetove’ izgrađene isključivo od otpada koji proizvodim na dnevnoj bazi te koji samim time čini moj okoliš. Pritom uzimajući stvari koje su tu, sveprisutne, pokušavam si predočiti količinu vremena potrošenu na vlastite preokupacije materijalnim i potrošnim stvarima. U široj slici, radi se o jednom subjektivnom, pomalo grotesknom, prikazu svijeta potrošačkog društva.

Magdalena Ptiček fotografirala je igru svjetla u svome domu:

Hana Šmerek fotografirala se tijekom jutarnjeg buđenja, rutinske radnje koja ju uvodi u novi dan.

Vaše uratke pošaljite nam e-poštom na adresu kreativci3@gmail.com najkasnije do 9. svibnja 2017. U mejlu navedite ime i prezime; koliko godina imate i gdje živite. Uz fotografije nam pošaljite kratki tekst o tome što je na njima i zašto  ste odabrali baš taj motiv. Vaše ćemo radove objaviti na ovoj stranici u zasebnoj online galeriji a autora ili autoricu najzanimljivijeg rada nagraditi ćemo jednom od knjiga o umjetnosti iz naše biblioteke.

Željno očekujemo Vaše radove!

Poziv se odnosi na kreativce do 18. godine starosti!

Izložbu fotografija studenata Akademije dramske umjetnosti u zagrebačkoj Galeriji ULUPUH moći ćete pogledati od 9. do 19. svibnja 2017., od 10 do 20 sati radnim danom, subotom od 10 do 13 sati. Dobrodošli!  Ulaz je slobodan.

Natječaj osmislila i priredila: doc. art. Jelena Blagović Pavičić,  Akademija dramske umjetnosti, Zagreb – Katedra za fotografiju

Program Natječaja za male i mlade kreativce podržava u 2017. godini Grad Zagreb, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport.

Oglasi

Što ti misliš o ovome?

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Information

This entry was posted on 11. travnja 2017 by and tagged , , , , .
%d bloggers like this: